Read the Bible

¹ Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:² "Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!³ Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;⁴ riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.⁵ A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!⁶ Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?

⁷ T⁸ Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.⁹ Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.¹⁰ Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića.¹¹ Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.

¹² Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.¹³ Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,¹⁴ strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.¹⁵ Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.¹⁶ Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:¹⁷ 'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?¹⁸ Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -¹⁹ kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:²⁰ od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.²¹ Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'