Read the Bible

¹ Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.² A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?³ TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?⁴ Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?⁵ Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?⁶ Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!⁷ Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,⁸ neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!

⁹ Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,¹⁰ neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!¹¹ Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,¹² užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.¹³ Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,¹⁴ što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži?¹⁵ Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?

¹⁶ Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?¹⁷ Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?¹⁸ T¹⁹ Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača²⁰ a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?²¹ Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,²² nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!²³ Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.

²⁴ Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'²⁵ Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?²⁶ Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,²⁷ moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?²⁸ Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.²⁹ Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,³⁰ ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?³¹ Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?³² Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.

³³ Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu³⁴ jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga?³⁵ O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,³⁶ i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.³⁷ Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti."³⁸ Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;³⁹ ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,⁴⁰ [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.