Read the Bible

¹ Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim. ² Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom; ³ a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili. ⁴ Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega. ⁵ Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe.

⁶ I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: "Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.⁷ Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.'⁸ Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.⁹ Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči.¹⁰ Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim.¹¹ S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati.¹² Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne.¹³ Nemojte reći: 'Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.'¹⁴ Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neću vašim riječima.

¹⁵ Poraženi, otpovrgnut ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu.¹⁶ Čekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu!¹⁷ Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti.¹⁸ Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.¹⁹ Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova će se raspući mješina.²⁰ Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit' vama.²¹ Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat ja namjeravam kome.²² Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.