Read the Bible

¹ Job nastavi svoju besjedu i reče:² "O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,³ kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,⁴ kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,⁵ kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,⁶ kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!

⁷ Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,⁸ vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.⁹ Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.¹⁰ Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.¹¹ Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.¹² Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.¹³ Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.¹⁴ Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.¹⁵ Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,¹⁶ otac ubogima, zastupnik strancima.¹⁷ Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.

¹⁸ Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'¹⁹ Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.²⁰ Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'²¹ Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.²² Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.²³ Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.²⁴ Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.²⁵ Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.