Read the Bible

¹ "Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava.² Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudače rastaljene bakar.³ Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najvećih dubina za kamenom u mraku zakopanim.⁴ Čeljad iz tuđine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuć' se, daleko od ljudi.⁵ Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče kao od vatre sve je razrovano.⁶ Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima.⁷ Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža.⁸ Zvijeri divlje njima nisu kročile niti je kada lav njima prošao.⁹ Ali na kamen diže čovjek ruku te iz korijena prevraća planine.¹⁰ U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža.¹¹ Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.¹² Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?¹³ Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili.

¹⁴ Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!'¹⁵ Zlatom se čistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;¹⁶ ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom.¹⁷ Sa zlatom, staklom ne poređuje se, nit' se daje za sud od suha zlata.¹⁸ Čemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steći Mudrost no biserje.¹⁹ Što je prema njoj topaz etiopski? Ni čistim zlatom ne procjenjuje se.

²⁰ Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?²¹ Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim.²² Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.'²³ Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.²⁴ Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.²⁵ Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,²⁶ kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove,²⁷ tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao.²⁸ A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost."