Read the Bible

¹ Job nastavi svoju besjedu i reče:² "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča:³ sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,⁴ usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik.⁵ Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.⁶ Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće.

⁷ Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov!⁸ Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?⁹ Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?¹⁰ Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?

¹¹ Ali Božju ruku ja ću vam pokazat' i neću vam sakrit namjere Svesilnog.¹² Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?"¹³ "Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg.¹⁴ Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha.¹⁵ Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće.¹⁶ Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata,¹⁷ nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro.¹⁸ Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar:¹⁹ bogat je legao, al' po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema.²⁰ Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese.²¹ Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta.²² Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke.²³ Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao.