Read the Bible

¹ Job progovori i reče:² "Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!³ Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?⁴ I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;⁵ i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.

⁶ Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?⁷ Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.⁸ Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.⁹ Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,¹⁰ prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me.¹¹ Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.¹² Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.¹³ Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.¹⁴ Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.¹⁵ Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu.¹⁶ Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.

¹⁷ A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.¹⁸ O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.¹⁹ Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.²⁰ Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:²¹ o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.²² No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.