Read the Bible

¹ Elifaz Temanac progovori tad i reče:² "Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje?³ Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste?⁴ Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš.⁵ Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,⁶ vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče.⁷ Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?⁸ Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio?⁹ Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo?¹⁰ Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.¹¹ Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi?¹² Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima¹³ kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze!¹⁴ Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan?¹⁵ Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu,¹⁶ a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu!

¹⁷ Mene sad poslušaj, poučit' te hoću, što god sam vidjeh, ispričat' ti želim,¹⁸ i ono što naučavahu mudraci ne tajeć' što su primili od pređa¹⁹ kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio.²⁰ Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena.²¹ Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.²² Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen,²³ strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži.²⁴ Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju.²⁵ On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom²⁶ Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen.²⁷ Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali.²⁸ Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda;²⁹ cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti.³⁰ On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga.³¹ U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom.³² Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'.³³ Kao loza, grozd će stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove.³⁴ Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.³⁵ Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj."