Read the Bible

¹ Job progovori i reče:² "Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?³ Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.⁴ Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?⁵ On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.⁶ Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.⁷ Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.⁸ Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.⁹ Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.¹⁰ Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.¹¹ Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.¹² Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'¹³ Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.

¹⁴ Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?¹⁵ I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.¹⁶ A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.¹⁷ Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.¹⁸ Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!¹⁹ Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?²⁰ Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.²¹ A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!

²² Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.²³ I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.²⁴ U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?

²⁵ Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'²⁶ K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.²⁷ Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,²⁸ od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.²⁹ Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.³⁰ Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,³¹ u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!³² Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.³³ Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,³⁴ da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!³⁵ Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!