Read the Bible

¹ A Job progovori i reče:² "O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!³ Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.⁴ Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.⁵ TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?⁶ Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?⁷ Al' ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.

⁸ O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam!⁹ O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!¹⁰ Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.¹¹ Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?¹² Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?¹³ Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena?

¹⁴ Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.¹⁵ Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.¹⁶ Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao;¹⁷ al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.¹⁸ Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube.¹⁹ Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.²⁰ A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.²¹ U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.

²² Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;²³ iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'²⁴ Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni.²⁵ O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?²⁶ Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov!²⁷ Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?²⁸ U oči me sada dobro pogledajte, paz'te neću li vam slagati u lice.²⁹ Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam!³⁰ Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam?