Read the Bible

¹ Sofar iz Naama progovori tad i reče:² "Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?³ Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?⁴ Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.'⁵ Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori⁶ kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.

⁷ Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?⁸ Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ?⁹ Duže je od zemlje - šire je od mora!¹⁰ Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?¹¹ Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.¹² Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.

¹³ Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,¹⁴ ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,¹⁵ čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.¹⁶ Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla.¹⁷ Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.¹⁸ U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.¹⁹ Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.²⁰ A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada."