Read the Bible

¹ Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih!² Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih.³ Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci,⁴ nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini.⁵ Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave,⁶ da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju⁷ da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove,⁸ kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.

⁹ Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa.¹⁰ Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.¹¹ Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza.¹² Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.¹³ On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže.¹⁴ Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim.¹⁵ U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.¹⁶ Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.¹⁷ A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.¹⁸ Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti.¹⁹ Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti?²⁰ Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?"²¹ Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,²² jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.²³ Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,²⁴ k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.²⁵ Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.²⁶ Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.²⁷ Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.²⁸ Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.²⁹ Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.³⁰ Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,³¹ kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.³² Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.³³ I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom.³⁴ Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;³⁵ spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.³⁶ Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.³⁷ Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.³⁸ A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.³⁹ Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više.

⁴⁰ Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!⁴¹ Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova⁴² ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi,⁴³ ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.⁴⁴ U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.⁴⁵ Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.⁴⁶ I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču.⁴⁷ Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove.⁴⁸ I predade gr⁴⁹ Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.⁵⁰ I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti.⁵¹ Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu.⁵² I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju.⁵³ Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.⁵⁴ U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.⁵⁵ Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.⁵⁶ A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.⁵⁷ Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.⁵⁸ Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim.⁵⁹ Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.⁶⁰ I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima.⁶¹ Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske.⁶² Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu.⁶³ Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove.⁶⁴ Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše Óudove njihove.⁶⁵ Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.⁶⁶ Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade.⁶⁷ On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,⁶⁸ već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.⁶⁹ Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.⁷⁰ Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih;⁷¹ odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu.⁷² I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio.