Read the Bible

¹ Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,² ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.³ Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.⁴ Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.⁵ S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.⁶ Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.

⁷ Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?⁸ Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.⁹ Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj¹⁰ i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.¹¹ Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" -¹² ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.¹³ Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.¹⁴ Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,¹⁵ kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.¹⁶ Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.

¹⁷ Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.¹⁸ Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!¹⁹ De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!²⁰ Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.²¹ Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?²² Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.²³ Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:²⁴ pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!