Read the Bible

¹ Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!² Tko će izreć' djela moći Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale?³ Blaženi što drže naredbe njegove i čine pravo u svako doba!⁴ Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim⁵ da uživam sreću izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se baštinom ponosim.

⁶ Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo.⁷ Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru.⁸ Al' on ih izbavi rad' imena svoga da pokaže silu svoju.⁹ Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed val¹⁰ Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana.¹¹ I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih.¹² Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu.

¹³ Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu.¹⁴ Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći.¹⁵ I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla.¹⁶ Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve.¹⁷ Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo.¹⁸ Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga.¹⁹ Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu.²⁰ Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu.²¹ Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja čineći²² i čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.²³ Već namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.²⁴ Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć' njegovoj riječi.²⁵ Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina.²⁶ Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih pokosit' u pustinji,²⁷ potomstvo njino međ' narode razbacat', njih razasut' po zemljama.²⁸ Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih.²⁹ Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci.³⁰ Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada.³¹ U zasluge to mu uđe u sva pokoljenja dovijeka.³² Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih,³³ jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti.

³⁴ I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio.³⁵ S poganima miješahu se, naučiše djela njina.³⁶ Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka.³⁷ Žrtvovahu sinove svoje i svoje kćeri zlodusima.³⁸ Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana,³⁹ djelima se svojim uprljaše, učiniše preljub svojim nedjelima.⁴⁰ Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština.⁴¹ Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini.⁴² Mučili ih neprijatelji i tlačili rukom svojom.⁴³ Prečesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja.⁴⁴ On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu⁴⁵ i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrđu svome.⁴⁶ Učini da nađu milost u onih što ih bjehu zarobili.⁴⁷ Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo.⁴⁸ Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: "Amen! Aleluja!"