Read the Bible

¹ Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,² svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,³ na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.⁴ Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.⁵ Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,⁶ pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;⁷ na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.⁸ Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.⁹ Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.

¹⁰ Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.¹¹ Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.¹² Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.¹³ Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.¹⁴ Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje¹⁵ i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.¹⁶ Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.¹⁷ Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.¹⁸ Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.

¹⁹ Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.²⁰ Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.²¹ Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.²² Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.²³ Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.²⁴ Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.²⁵ Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.²⁶ Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.²⁷ I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.²⁸ Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.²⁹ Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.³⁰ Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.

³¹ Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!³² On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.³³ Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.³⁴ Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.³⁵ Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!