Read the Bible

¹ Vlastitoj požudi popušta onaj tko zastranjuje, i svađa se usprkos svakom razboru.

² Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška.

³ Kad dolazi opačina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom.

⁴ Duboke su vode riječi iz usta nečijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva.

⁵ Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu.

⁶ Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivlju udarce.⁷ Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu.

⁸ Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe.

⁹ Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa.

¹⁰ Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta.

¹¹ Bogatstvo je bogatašu njegova tvrđava i kao visok zid u mašti njegovoj.

¹² Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost.

¹³ Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu.

¹⁴ Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići?

¹⁵ Razumno srce stječe znanje i uho mudrih traži znanje.

¹⁶ Dar čovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše.

¹⁷ Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga.

¹⁸ Ždrijeb poravna svađe, pa i među moćnicima odlučuje.

¹⁹ Uvrijeđen brat jači je od tvrda grada i svađe su kao prijevornice na tvrđavi.

²⁰ Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasićuje se rodom usana svojih.

²¹ Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova.

²² Tko je našao ženu, našao je sreću i stekao milost od Jahve.

²³ Ponizno moleći govori siromah, a grubo odgovara bogataš.

²⁴ Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.