Read the Bible

¹ Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama - ² kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi - ³ pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati ⁴ da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.

⁵ U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. ⁶ Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. ⁷ No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.⁸ Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ⁹ ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. ¹⁰ Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.¹¹ A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. ¹² Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. ¹³ No anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. ¹⁴ Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. ¹⁵ Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. ¹⁶ Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. ¹⁷ Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan."¹⁸ Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi." ¹⁹ Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. ²⁰ I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude."²¹ Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. ²² Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.²³ Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. ²⁴ Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: ²⁵ "Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima."

²⁶ U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret ²⁷ k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. ²⁸ Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" ²⁹ Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. ³⁰ No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. ³¹ Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. ³² On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,³³ i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja."³⁴ Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" ³⁵ Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. ³⁶ A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. ³⁷ Ta Bogu ništa nije nemoguće!"³⁸ Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.

³⁹ Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. ⁴⁰ Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. ⁴¹ Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga ⁴² i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! ⁴³ Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? ⁴⁴ Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. ⁴⁵ Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!"⁴⁶ Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina,⁴⁷ klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,⁴⁸ što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.⁴⁹ Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!⁵⁰ Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.⁵¹ Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.⁵² Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. ⁵³ Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.⁵⁴ Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim:⁵⁵ spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."⁵⁶ Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

⁵⁷ Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. ⁵⁸ Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.⁵⁹ Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, ⁶⁰ no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!" ⁶¹ Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." ⁶² Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. ⁶³ On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude, ⁶⁴ a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.⁶⁵ Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. ⁶⁶ I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.

⁶⁷ A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: ⁶⁸ "Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!⁶⁹ Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,⁷⁰ kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka:⁷¹ spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze;⁷² iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega,⁷³ zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati⁷⁴ te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha⁷⁵ u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.⁷⁶ A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove,⁷⁷ da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih,⁷⁸ darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine⁷⁹ da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira."⁸⁰ Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.