Read the Bible

¹ Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.² Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.³ I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.⁴ Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.⁵ Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.⁶ Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.⁷ Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.⁸ Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.⁹ Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.¹⁰ Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.¹¹ U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.¹² Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.¹³ U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.¹⁴ Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.¹⁵ Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.¹⁶ Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.¹⁷ Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!¹⁸ Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.¹⁹ Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!²⁰ Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.

²¹ To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.²² Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.²³ Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!²⁴ "Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem."²⁵ Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.²⁶ Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!²⁷ Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.²⁸ Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;²⁹ neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!³⁰ Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.³¹ Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:³² jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.³³ Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.³⁴ Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,³⁵ kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,³⁶ kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?

³⁷ Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?³⁸ Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?³⁹ Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.⁴⁰ Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.⁴¹ Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.

⁴² Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!⁴³ Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.⁴⁴ Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.⁴⁵ Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.⁴⁶ Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.⁴⁷ Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!⁴⁸ Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.⁴⁹ Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema⁵⁰ dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.⁵¹ Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.⁵² Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.⁵³ U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.⁵⁴ Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!"

⁵⁵ I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.⁵⁶ Ti oču moj glas: "Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje."⁵⁷ Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: "Ne boj se!"⁵⁸ Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.⁵⁹ Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.⁶⁰ Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.⁶¹ Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.⁶² Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.⁶³ Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.⁶⁴ Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.⁶⁵ Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.⁶⁶ Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!