Read the Bible

¹ Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. ² Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. ³ A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. ⁴ Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.⁵ Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" ⁶ To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. ⁷ Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije." ⁸ Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: ⁹ "Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" ¹⁰ Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. ¹¹ Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. ¹² A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!" ¹³ Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.¹⁴ Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!"

¹⁵ Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.¹⁶ Kad nasta večer, siđoše njegovi učenici k moru, ¹⁷ uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima. ¹⁸ More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao. ¹⁹ Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se, ²⁰ a on će njima: "Ja sam! Ne bojte se!" ²¹ Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.

²² Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. ²³ Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. ²⁴ Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. ²⁵ Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: "Učitelju, kad si ovamo došao?" ²⁶ Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.²⁷ Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati."

²⁸ Rekoše mu dakle: "Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?" ²⁹ Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao." ³⁰ Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? ³¹ Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim."³² Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski;³³ jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu."³⁴ Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha." ³⁵ Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.³⁶ No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.³⁷ Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti;³⁸ jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.³⁹ A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan.⁴⁰ Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan."⁴¹ Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba." ⁴² Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'"⁴³ Isus im odvrati: "Ne mrmljajte među sobom!⁴⁴ Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.⁴⁵ Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni.⁴⁶ Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.⁴⁷ Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni.⁴⁸ Ja sam kruh života.⁴⁹ Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.⁵⁰ Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre.⁵¹ Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta."⁵² Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" ⁵³ Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!⁵⁴ Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.⁵⁵ Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.⁵⁶ Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.⁵⁷ Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.⁵⁸ Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke."⁵⁹ To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.

⁶⁰ Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?" ⁶¹ A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava? ⁶² A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?"⁶³ "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su."⁶⁴ "A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. ⁶⁵ I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca."⁶⁶ Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.⁶⁷ Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?" ⁶⁸ Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! ⁶⁹ I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji." ⁷⁰ Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao." ⁷¹ Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.