Read the Bible

¹ Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. ² Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. ³ Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. ⁴ Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: ⁵ "Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?" ⁶ To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.⁷ Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! ⁸ Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek."⁹ Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. ¹⁰ A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti ¹¹ jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

¹² Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, ¹³ uze palmove grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov."¹⁴ A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: ¹⁵ Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu!¹⁶ To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše.¹⁷ Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome. ¹⁸ Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje. ¹⁹ Farizeji nato rekoše među sobom: "Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!"

²⁰ A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. ²¹ Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." ²² Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. ²³ Isus im odgovori: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.²⁴ Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.²⁵ Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.²⁶ Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac."

²⁷ "Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas!²⁸ Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!" ²⁹ Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio." ³⁰ Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas."³¹ "Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen.³² A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi."³³ To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. ³⁴ Nato mu mnoštvo odgovori: "Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?"³⁵ Isus im nato reče: "Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.³⁶ Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih.

³⁷ Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, ³⁸ da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?³⁹ Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: ⁴⁰ Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim.⁴¹ Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio.

⁴² Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge. ⁴³ Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje.

⁴⁴ A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla;⁴⁵ i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.⁴⁶ Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.⁴⁷ I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.⁴⁸ Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan.⁴⁹ Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim.⁵⁰ I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."