Read the Bible

¹ Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.² Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k'o što kliču kad se dijeli plijen.³ Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midjanski.⁴ Da, sva bojna obuća, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet će i bit će ognju hrana.⁵ Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.⁶ Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama.⁷ Gospod posla riječ protiv Jakova i ona pade na Izraela.

⁸ Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca:⁹ "Opeke nam popadaše, gradit ćemo od tesanika; sasjekoše nam divlje smokve, cedre ćemo posaditi."¹⁰ Al' Jahve podiže na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove:¹¹ Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima proždiru Izraela. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena.¹² Ali se narod nije obratio onom koji ga je b§io, ne tražiše Jahvu nad Vojskama.¹³ Zato Jahve odsiječe Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu.¹⁴ Starješina i odličnik - to je glava; prorok, učitelj laži - to je rep.¹⁵ Oni što vode narod taj - zavode ga, a koji se vodit' daju - propali su.¹⁶ Stog' mu Gospod neće poštedjet' mladića, sirotama njegovim i udovicama smilovat' se neće. Sav je taj narod bezbožan i zao, na sva usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena.¹⁷ Da, bezbožnost se k'o oganj razmahala, drač i trnje proždire, pa upali šumsku guštaru, stupovi se dima podižu.¹⁸ Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne štedi, [19b] svatko jede meso svog susjeda.¹⁹ [19a] Proždire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije:²⁰ Manaše Efrajima, Efrajim Manašea, obojica zajedno Judu. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena.span data-lang="hrv" data-trans="cro" data-ref="isa.9.1" class="versetxt">¹ Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.² Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k'o što kliču kad se dijeli plijen.³ Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midjanski.⁴ Da, sva bojna obuća, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet će i bit će ognju hrana.⁵ Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.⁶ Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama.⁷ Gospod posla riječ protiv Jakova i ona pade na Izraela.

⁸ Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca:⁹ "Opeke nam popadaše, gradit ćemo od tesanika; sasjekoše nam divlje smokve, cedre ćemo posaditi."¹⁰ Al' Jahve podiže na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove:¹¹ Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima proždiru Izraela. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena.¹² Ali se narod nije obratio onom koji ga je b§io, ne tražiše Jahvu nad Vojskama.¹³ Zato Jahve odsiječe Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu.¹⁴ Starješina i odličnik - to je glava; prorok, učitelj laži - to je rep.¹⁵ Oni što vode narod taj - zavode ga, a koji se vodit' daju - propali su.¹⁶ Stog' mu Gospod neće poštedjet' mladića, sirotama njegovim i udovicama smilovat' se neće. Sav je taj narod bezbožan i zao, na sva usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena.¹⁷ Da, bezbožnost se k'o oganj razmahala, drač i trnje proždire, pa upali šumsku guštaru, stupovi se dima podižu.¹⁸ Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne štedi, [19b] svatko jede meso svog susjeda.¹⁹ [19a] Proždire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije:²⁰ Manaše Efrajima, Efrajim Manašea, obojica zajedno Judu. Na sve to gnjev se njegov neće smiriti, ruka će mu ostat' ispružena.