Read the Bible

¹ Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika naše vjere - Isusa: ² on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kući njegovoj. ³ Dostojan je doista toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj tko ju je sagradio. ⁴ Jer svaku kuću tkogod gradi, a sve je sagradio Bog. ⁵ Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno, ⁶ ali Krist - kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako sačuvamo smjelost i ponos nade.

⁷ Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, ⁸ ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji ⁹ gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja ¹⁰ četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proniču moje putove. ¹¹ Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak!¹² Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga. ¹³ Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom. ¹⁴ Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sačuvamo ¹⁵ kad je rečeno: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni!¹⁶ Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta? ¹⁷ Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji? ¹⁸ Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima? ¹⁹ I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere.