Read the Bible

¹ Molitva. Od proroka Habakuka. Na način tužbalice.² Jahve, čuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti!

³ Bog stiže iz Temana, a Svetac s planine Parana! Veličanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave.⁴ Sjaj mu je k'o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila.⁵ Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati.⁶ On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dršću narodi. Tad se raspadoše vječne planine, bregovi stari propadoše, njegove su staze od vječnosti.⁷ Prestrašene vidjeh kušanske šatore, čadore što dršću u zemlji midjanskoj.⁸ Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te jezdiš na svojim konjima, na pobjedničkim bojnim kolima?⁹ Otkrivaš svoj luk i otrovnim ga strijelama sitiš. Bujicama rasijecaš tlo,¹⁰ planine dršću kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan diže svoj glas.¹¹ Sunce uvis diže ruke, mjesec u obitavalištu svojem popostaje, pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga.¹² Jarosno po zemlji koračaš, srdito gaziš narode.¹³ Iziđe da spasiš narod svoj, da spasiš svog pomazanika; sori vrh kuće bezbožnikove, ogoli joj temelje do stijene.¹⁴ Kopljima si izbo vođu ratnika njegovih, koji navališe da nas s radošću satru, kao da će potajice proždrijet' ubogoga.¹⁵ Gaziš po moru s konjima svojim, po pučini silnih voda!

¹⁶ Čuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Počinut ću kada dan tjeskobni svane narodu što nas sad napada.¹⁷ Jer smokvino drvo neće više cvasti niti će na lozi biti ploda, maslina će uskratiti rod, polja neće donijeti hrane, ovaca će nestati iz tora, u oborima neće biti ni goveda.¹⁸ Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju.¹⁹ Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine. Zborovođi. Na žičanim glazbalima.