Read the Bible

¹ Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s riječima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje riječi.² San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva riječi.³ Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet.

⁴ Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta. ⁵ Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na riječ tvoju i uništi djelo tvojih ruku?⁶ Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo riječi - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga.⁷ Ako vidiš gdje tlače siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne čudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši. ⁸ Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu.

⁹ Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost.¹⁰ Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga očima gleda?¹¹ Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati.¹² I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku.¹³ Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa.¹⁴ Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako će gol i otići kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese.¹⁵ I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar mučio.¹⁶ Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi. ¹⁷ Ovo, stoga, zaključujem: prava je sreća čovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muči pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuđena.

¹⁸ Pa ako je čovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga.¹⁹ Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.span data-lang="hrv" data-trans="cro" data-ref="ecc.5.1" class="versetxt">¹ Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s riječima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje riječi.² San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva riječi.³ Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet.

⁴ Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta. ⁵ Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na riječ tvoju i uništi djelo tvojih ruku?⁶ Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo riječi - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga.⁷ Ako vidiš gdje tlače siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne čudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši. ⁸ Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu.

⁹ Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost.¹⁰ Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga očima gleda?¹¹ Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati.¹² I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku.¹³ Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa.¹⁴ Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako će gol i otići kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese.¹⁵ I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar mučio.¹⁶ Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi. ¹⁷ Ovo, stoga, zaključujem: prava je sreća čovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muči pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuđena.

¹⁸ Pa ako je čovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga.¹⁹ Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.